Negde u starom carigradskom bazaru, pre mnogo vekova, u srcu Osmanskog carstva, stari poslastičar po imenu Mustafa tražio je način da stvori desert koji bi zadovoljio carski dvor. Sultan, poznat po svojoj ljubavi prema slatkišima, zahtevao je nešto novo, neodoljivo, nešto što će ostaviti trag u istoriji. Mustafa je znao da ne sme izneveriti. Mesecima je eksperimentisao u svojoj radionici, mešajući med, ružinu vodicu i bademe, ali ništa nije bilo dovoljno posebno.
Jednog dana, dok je lutao kroz bučne pijace, čuo je putujućeg trgovca iz daleke Persije kako priča o tajanstvenom sastojku – šećeru u prahu. Mustafa je bio oduševljen, pa je zamolio trgovca da mu donese taj sastojak. Kada je napokon dobio šećer, ušao je u svoju radionicu sa osećajem nade i uzbuđenja.
Spojio je šećer sa vodom, škrobom i ružinom vodicom, stvarajući gustu, lepljivu smesu. Kada je smesa bila gotova, prekrio ju je finim slojem šećera u prahu i probao prvi komad. Njegovo srce je zaigralo od sreće. Stvorio je nešto posebno – meki, prozračni, sladak zalogaj koji se topio u ustima, a uz to nosio miris i ukus ruže.
Narednog jutra, spakovao je svoje slatkiše u zlatne kutije i odneo ih na carski dvor. Sultan je, kada je okusio slatkiš, bio oduševljen. Nazvao ga je "ratluk," što na turskom znači "smirivanje grla." Od tog trenutka, ratluk je postao omiljena poslastica ne samo na dvoru, već i širom carstva.
Vremenom, putujući trgovci su preneli ratluk preko granica Osmanskog carstva. Stigao je u Balkan, Grčku, pa čak i dalje, prema Evropi. Svaka kultura je dodala svoj pečat ovom slatkišu – neki su ga punili orasima, drugi pistaćima, treći su ga aromatizovali limunom ili narandžom.
Ali, jedna legenda o ratluku ostaje posebno zanimljiva. Priča se da je austrijski vojvoda, kada je prvi put probao ratluk, bio toliko impresioniran da je želeo da ga prenese na dvor u Beču. Kako bi sačuvao delikatnost slatkiša tokom dugog putovanja, spakovao ga je u male kutije, prekrivene svilom i vezene zlatnim koncem.
Tako je ratluk stigao u srca Evropljana, postavši simbol elegancije i luksuza na kraljevskim dvorovima. Danas, ratluk nije samo slatkiš. To je veza između kultura, most između Istoka i Zapada. Svaki zalogaj nosi sa sobom vekove tradicije, ali i neispričane priče o poslastičarima, trgovcima i carskim dvorovima. Iako se svet promenio, taj trenutak kada stavite komadić ratluka u usta, taj osećaj mekoće i slatkoće, ostaje isti – poput vraćanja u neko davno prošlo vreme, kada su mali komadi sreće putovali svetom i spajali ljude.
I tako, ratluk ostaje simbol slatkog zadovoljstva, ne samo zbog svog ukusa, već i zbog bogate i zanimljive istorije koju nosi sa sobom.